NA PUTU KA MALOM SELU

– Dragan Racković

Ne osjećam više toplinu doma
jer odoh za srećom u okrilju metropola
i lutah tako od jedne do druge
tražeći ljubav, a nađoh hladne kule.

Nema u njima topline moga sela
malog grada gdje su ljubavi vrela
gdje svako svakoga poznaje i voli,
nemaju duše koja osjeća, pati i voli.

Sada sam na putu ka malome selu
gdje svi su stopljeni u jednom tijelu
u tijelu koje osjeća i voli
koje stvoriše prisnost, ljubav i boli.

Ostade zamnom asvalt metropola
i zidovi sivih njihovih domova
ostaše reklame raznoraznih boja
ostade za njima iluzija moja.

Sada sam na putu ka malom selu
gdje svi su stopljeni u jednom tijelu
u tijelu koje osjeća i voli
koje stvoriše prisnost, ljubav i boli.

Comments are closed.